Današnja tehnologija dosta menja način na koji deca provode svoje detinjstvo. Od malena upoznati su sa pametnim telefonima, izložena dosta zračenju ekrana i sve manje svoje vreme provode igrajući se. Postavlja se pitanje, koliko je to ustvari dobro za njih? Za mene, jedini i pravi odgovor na ovo pitanje je loše. Loše u svakom smislu te reči, iz mnogo razloga.

Po meni onaj najgori razlog je što deca gube svoje detinjstvo. Uništavaju ga gledajući non stop u telefone, tablete, kompjutere i televizore, umesto da sve to vreme provedu napolju sa drugarima ili kući uz igračke.
To ih dalje dovodi do toga da nemaju dovoljno fizičke aktivnosti. Studije u Velikoj Britaniji pokazale su da od 6.500 dece uzrasta od 7 godina, samo 51% ispunjava odgovarajuću kvotu bavljenja fizičkom aktivnošću. To dovodi do gojaznosti, koja je danas sve veći problem. Dovodi do toga da su deca lenja i da gube volju da rade bilo šta.
Takođe, deca su sve manje društvena, baš iz razloga što bi radije gledala u telefon nego bila napolju. Što je naravno problem, jer je deci socijalizacija jako važna za njihovo bolje odrastanje.
Lekari kažu da deca do 2 godine ne bi smela uopšte da budu izložena zračenjem ekrana. Takođe kažu da sa decom od 3 do 10 godina treba biti jako pažljiv i da ni ona ne smeju dugo biti izložena zračenjem. Ali, roditelji se ovoga nikako ne drže. Studije su pokazale da deca prvi smartfon dobijaju u desetoj godini života, dok svako deseto dete svoj prvi telefon dobije u petoj godini.
Za mene, tehnologija više odmaže deci nego što im pomaže. Mislim da decu trebamo držati što dalje od tehnologije i pokušati da im pružimo detinjstvo kakvo smo mi ili naši roditelji imali, puno mašte, igre, smeha i zabave.
Leave a comment